Novinarka vjesnika Petra Boić zapisala je:
Atmosfera u kojoj sam zatekla Igora Mirkovića izgledala je otprilike ovako: malena soba u podrumskome stanu u kojemu je smještena direkcija Motovun Film Festivala zagušena kutijama, suradnici s lap-topovima na krilima sjede što na kutijama, što na stolicama, filmske kasete su posvuda, a direktor festivala s mobitelom u ruci šeće između suradnika i nekome objašnjava kako bi trebao izgledati VIP salon u Motovunu.
Tekst, vele, izlazi u subotu.
Ovo je Igor, prošle godine u Motovunu, u pozi prilično sličnoj onoj u kojoj ga je zatekla vrijedna novinarka.
Naš podrum sve više nalikuje na skladište: tko god iz vanjskog svijeta zaluta do nas, izgovori tu istu opasku. Skladište. Iznad gomile kutija koje se množe iz sata u sat, izviruju glave vrijednih šljakera.
Prošle smo godine, na primjer, samo na dopremu filmova potrošili šesteroznamenkasti iznos kuna. Toliko, dakle, tereta treba stići, da bi festival počeo.
U četvrtak navečer, Matko će sve to ukrcati u kamion (već je uredske zidove izlijepio strogim pravilima koja propisuju kako nam se valja spakirati da bi preseljenje iz podruma na brdo prošlo što bezbolnije) i u petak krećemo na put. Za tjedan dana, podrum će ostati prazan i poharan. Vrijeme leti.